Otok Pag - Novalja, Povljana i Dinjiška

Otok Pag je površinom jedan od najvećih hrvatskih otoka te je otok s najduljom obalnom linijom (270 km), a zanimljivo je da je podijeljen između Ličko-senjske i Zadarske županije. Na otoku se nalaze tri slatkovodna jezera: Velo blato, Malo blato i Kolansko blato.
Kada trajektom pristanete na otok učinit će vam se kao da ste na nekom drugom planetu, naime, blizina Velebita utjecala je na formiranje prepoznatljivog paškog kamenog krajolika. Taj kameni krajolik bogat je aromatičnim biljem, uglavnom, kaduljom i smiljem koji čine osnovu prehrane paških ovaca.
Na glavnoj cesti Novalja - grad Pag stalno se izmjenjuju putokazi za plaže do kojih vode male cestice kroz tipičnu pašku prirodu. 
Pag je poznat o janjetini, siru, čipki, soli i plaži Zrće. Grad koji živi zahvaljujući Zrću je zasigurno Novalja u kojoj se stalno grade apartmani i koju su zauzeli mladi. Jednu smo večer prošetali Novaljom i uvjerili se u to. U Gradskom muzeju može se pristupiti i ostacima jedinstvenog antičkog rimskog vodovoda iz 1. st. 
Uz Novalju posjetili smo i  gradić Povljanu, u kojem se uz samu obalu nalazi mala i stara crkvica sv. Nikole još iz 9. -11. stoljeća. 
U blizini Povljane nalaze se ornitološki rezervati Velo i Malo blato. 
Nakon vožnje kroz ornitološki rezervat stižemo u malo mjesto Dinjiška u koje smo se uputili na ručak, preciznije na janjetinu. Htjeli smo jesti u restoranu Dudo jer smo na TripAdvisoru pročitali da se tamo jede odlična janjetina, ali se tamo janjetina može dobiti samo ako naručite dan prije. Srećom u susjednoj pečenjari vrtjela se janjetina i bio je natpis DANAS JANJETINA. Inače, nas izgledom pečenjara Dina ne bi privukla, ali nas je janjetina ,,zvala''. Janjetina se pokazala odličnom, nikad bolju nismo jeli, ali usluga im je katastrofa. Najprije smo poprilično dugo čekali da bismo naručili, s time da smo više puta mahali konobarici, a ona nas je ignorirala, pa sam onda s djetetom u naručju otišla na šank i prigovorila kako dugo već čekamo i kako imamo malo dijete te se onda udostojila doći. Onda smo još dosta čekali janjetinu, ajde, to se može zanemariti jer se ipak pekla na ražnju. Još smo imali jednu zamjerku, a to je bio prilog koji smo naručili - krumpir, naime, naručili smo 4 porcije, a ono što smo dobili izgledalo je kao dvije, što nam je nakon prigovora, tako i naplaćeno - kao 2 porcije. Što se tiče janjetine, naručili smo 3 porcije - odnosno 500g po osobi, a kilogram košta 220 kuna, i moram još jednom napisati da je bila odlična. Nisam fotografirala janjetinu prije jela, već samo poslije pa fotografija nije baš reprezentativna. 
Dvije fotografije iz Dinjiške. 

Primjedbe