Doček u Poljskoj - Krakow

(Post sa starog bloga iz 2014.)
Na glavnom krakovskom trgu nalazi se toranj gradske vijećnice koja je srušena na početku 19. stoljeća. 
Središtem trga dominira zgrada Sukiennice, tržnica izgrađena u 14. stoljeću. 
Danas se u prizemlju nalaze štandovi, a na katu galerija slikarstva Nacionalnog muzeja u Krakowu. 
Na trgu su još i dvije crkve. Crkva sv. Vojćeha 
i bazilika sv. Marije. 
Na trgu je i spomenik Adama Mickieviča, najvećeg poljskog pjesnika. 
Trgom dominiraju štandovi s različitim suvenirima te štandovi u obliku bačava koji prodaju kuhano vino. 
Mene je posebno oduševio štand s keramičkim posuđem koje je bilo dosta skupa pa sam se zadovoljila s jednim tanjurom s greškicom za koji sam dala skoro 50kn. 
Od trga smo krenuli prema Florianskim vratima. To su jedina sačuvana vrata od osam vrata obrambenih zidina koje su okruživale Krakov. Kroz njih su prolazili poljski kraljevi na Wawel nakon krunidbe u crkvi sv. Florijana. 
Prošavši kroz Florianska vrata stigli smo pred utvrdu Barbakan koja je služila za pucanje na neprijateljsku vojsku koja se približavala gradskim zidinama. 

Između Barbakana i crkve sv. Florijana na trgu Matejki nalazi se spomenik bitci na Grunwaldu. 
Naša je ruta završila tamo gdje počinje kraljevski put kod crkve sv. Florijana gdje je misu služio papa Ivan Pavao II. 
U neposrednoj se blizini nalazi Galleria Krakowska veliki šoping centar u kojem smo popili kavu. Nismo stigli šopingirati, a i zaboravila sam ga fotografirati. Nakon kratkog slobodnog vremena, uputili smo se u hotel. 
U hotel smo stigli oko dva sata. Bili smo smješteni u hotelu Fero Express koji je dosta udaljen od centra Krakowa, ali je zato bio lijepo uređen. Iako smo sve u svemu bili zadovoljni agencijom i aranžmanom, neke organizacijske greške su zaista bile glupe. Naime, rečeno nam je da ćemo o popodnevnom povratku u grad nakon smještaja u sobe biti obaviješteni. Smjestili smo se u sobe, istuširali i spremili za popodnevnu šetnju gradom te čekamo da nam vodič javi kada ćemo krenuti. Od vodiča ni traga, onda smo slučajno sreli vozača autobusa koji je na moj upit kada se kreće za grad jednostavno izjavio da njihovo radno vrijeme isteklo i da nas oni u grad ne voze. Od vodiča i dalje nije bilo ni traga ni glasa. Kako popodne nismo htjeli provesti u hotelu, odlučili smo se za javni prijevoz. Od ljubaznog smo recepcionara dobili red vožnje autobusa. Oko recepcionara je nastala cijela jedna naša interna šala s obzirom da su momci pročitali da se zove Rafal pa su se šalili da će mu odglumiti jednu rafalnu paljbu kad ga opet vide. Na sreću nisu to učinili kad smo ga tek zadnji dan vidjeli.

Primjedbe