Pariški parkovi, prijevozna sredstva i još ponešto

Ovo je zadnji post o Parizu u kojem će biti riječi o prekrasnim pariškim parkovima, o prijevozu te još ponešto.
Za naše istraživanje Pariza koristili smo više prijevoznih sredstava: metro, bicikl, željeznicu i naravno naše noge.
Što se tiče metroa, Pariz ima poprilično razgranatu mrežu podzemne željeznice. Cijena jedne karte dođe 1,7 €, a vrijedi sat vremena vožnje. S jednom kartom možete kombinirati više linija, ali uvijek ostajući ,,ispod zemlje''. Svakako se isplati kupiti Ticket+, za 14,10 € dobit ćete 10 karata.
Unutar metro stanica reklamira se svašta pa tako i Hrvatska: Mljet i Šibenik. 

Odlično i brzo prijevozno sredstvo jest bicikl. Biciklisti imaju posebnu traku ulice ili ju pak dijele s autobusom i taksijem. Mi smo koristili sustav Velib.
Može se kupiti više vrsta karata, ali su za turiste vjerojatno najbolje jednodnevna karta (1,70 €) ili sedmodnevna (8€). Kartu možete kupiti online ili na automatima po gradu koji se nalaze uz parkirališta za bicikle. Kada kupujete kartu na automatu, automatski vam skidaju 150€ kao garanciju da ćete bicikl vratiti. Novac su nam vratili na račun za otprilike tjedan dana umanjen za iznos karte i vožnje. Naime, prvih 30 min. svake vožnje je besplatno, odnosno u cijeni karte, a svakih dodatnih pola sata se naplaćuje. Ovaj sustav ima više od 20 000 bicikala po cijelom Parizu parkiranih na 1800 parkirnih postaja na svakih 300m. Sve funkcionira na način da uzmete bicikl, odvezete se, parkirate pa možda prošećete pa uzmete drugi bicikl itd. Parkirne postaje mogu se tražiti pomoću aplikacije na mobitelu ili pomoću mape na automatu. 

Parkirna postaja kod Hotela de Ville.

Osim vožnje biciklom oduševila nas je i francuska neposrednost u provođenju vremena po parkovima. U gotovo svakom parku možete ležati na travi i jesti hranu koju ste si donijeli. U parkovima u kojima nije dopušteno ležanje postoji brdo metalnih stolica u kojima se možete odmoriti. Mi smo imali malu dekicu sa sobom, ali smo primijetili kako Francuzi bez problema legnu na travu bez obzira imaju li bijelu košulju i hlače od odijela ili trenirku. Predstavljam parkove u kojima smo i mi odmarali.
Nama najdraži park za odmaranje i s najljepšim pogledom: Champ de Mars. Uz malo francuskog vina i sira ne može nedostajati romantike. 

Preko puta Louvrea nalaze se vrtovi Tuileries na čijem se početku nalazi slavoluk Carrousel. 

U ovom se parku ne može ležati po travi, ali se po njemu nalazi brdo metalnih zelenih stolica na kojima se možete odmoriti. 

U sklopu parku ima i lunapark. 

Parkom šeću policajci na konjima. 

Još jedan prekrasan park: vrtovi palače Luxemburg 

U ovom parku može se ležati, a podosta njih je ovdje vježbalo. 

I mali parkovi imaju svoju draž: Rene Viviani u neposrednoj blizini katedrale Notre Dame. 

Još jedan mali parkić u kojem se može predahnuti preko puta St. Eustachea i Les Hallesa. 

Podno bazilike Sacre Cour se također na travi može odmoriti: 

Što se tiče hrane i restorana, najviše izbora restorana ima u Latinskoj četvrti oko crkve St. Severin. 

Tko si može priuštiti po cijelom Parizu ima ribljih restorana koji u ,,izlogu'' nude velik izbor morskih plodova.

U pariškim restoranima po ulicama Pariza zamijetili smo jako male stolove, takvi stolovi su kod nas u kafićima, ali to daje šarm tim restorančićima. 

Ima mnogo manjih trgovina u kojima možete kupiti baguette sa svim i svačim i macaronse. 

Kako nam je ovo bilo treće putovanje ove godine, onda smo pazili na što trošimo novac pa smo jeli ili u McDonaldsu ili u Flunchu. Flunch je francuski lanac self-servicea u kojem za pristojne novce možete jesti jako puno. 

Obrok koji se sastojao od komada mesa plus priloga po želji i to koliko stane na tanjur, kruha i deserta za dvije osobe varirao je od 17do19€, a piće smo imali svoje. 

Hranom završavam ovaj post jer ipak je ovo i gastro blog.